Retro kava ili Najkice vrs. štikle

Sjele mi na kavu relativno modno usklađene. Moraš imat frendicu koja te razumije, kao i ti nju naravno, i koja će na kavu, pogotovo onu pozersku, na rivi- na suncu, doći obučena slično kao i ti. Jer đaba sve tvoje spremanje i uređivanje, ako frendica dođe u modnoj nesvjesti. Nekako ti bude neugodno. Ili ako si ti modno pala u nesvjest, a ona taman obukla najnovije komade koje je fantastično skombinirala. E onda si u još gorem problemu. Ali naša kava danas je bila relativno usklađena, i to u retro stilu.

Ovako nešto možeš samo kod mame naći. A veli da ju je upravo tamo našla. Onda nam se taman na vidiku pojavio jedan retro auto..

..i imaš sve da kavu proglasiš retro. A i sva je moda ionako retro. Samo još fali retro glazba, ali nismo ništa pametno slušali. No ovo nekako uvijek paše...

Nismo imali štikle na nogama. I to me nekad skupo koštalo. Naime, dok sam studirala, djir je među mojim modno usklađenim curama, bio redom: najnovije Najkice, dobre traperice, dobra majca i završno - Goretex. To je jednostavno bio dnevni djir za predavanja, za kave, a ionako smo više bili po kavama nego po predavanjima. I povrh svega toga dobre cvikse. To je bilo obavezno. Gucci je onda bio u djiru, a danas bi bile retro te Gucci naočale.

Štikle tada baš i nisam imala, jer na mojih metar i osamdeset nemaju baš smisla. A moj tadašnji frajer je volio štikle. Međutim, ja bi došla u patikama, a on bi žugao. Poslije sam ga vidila kako neku u sličnim štiklama kao ove gore vodi po makadamu i drži je za ruku onako postrance, dok se ona svim silama trudi da ne ljosne koliko je duga i široka. Bilo je makadama do fakulteta, zato štikle nisu bile za faks, a i nisu praktične, al objasni ti to njemu. On je bio sretan kad je našao svoju štiklu, a ja sam nedugo nakon njega najnovije Najkice zamjenila nešto finijim cipelama. Čak sam i kupila vrtoglavu štiklu, ali bilo je kasno. On je svoju štiklu već našao.

A moje gotovo pa jedine štikle danas izgledaju ovako..

Koliko smo površni ponekad da se zaljubljujemo samo u nečiji izgled. Malo marimo što je ispod. Svi smo takvi ponekad, ali ne više. Ne znam koliko mi netko zgodan može biti, u nekom eventualnom drugom krugu bi mi važnija bila njegova svakovečernja sposobnost bacanja smeća, njegova voljnost da ti pritekne u pomoć kad ti je pomoć očito potrebna, ali opet, opet te prvo privuče izgled. Ili, u mom slučaju, najnovije Najkice.