Početak

Okrugle glave traže duguljaste. I obrnuto. Mogu i trokutaste za duguljaste, a i trokutaste za okrugle. Malo smiješno, ali otkrila sam da je stvarno tako kad mi je brat poslao sliku njega i njegove nove cure en face. Vidjelo se odmah da će im dijete biti lijepo, a i da je njegova lijepa okrugla glavica našla njenu trokutastu. I na kraju balade mali im je stvarno lijep.

I voli kape.

I ja sam postala ljubitelj kapa. Posebno kačketa ovo ljeto. Posebno kad sam jedan našla na sajmu u Benkovcu za samo 5 kn.

Ej 5 kn kapa, a fakat izgleda kao da košta bar 20 puta toliko. Bar je za toliko prodaju oni skupi šopovi, sportski dučani i šusteri. Znam jer sam jednu odabrala kod njih, a kod njih cijene variraju od 129 do 249 kn cca. Pa još ako naletiš na akciju, sniženje ili sličnu Bogom danu pogodnost tim bolje. Ali teško je nadmašit cijenu od 5 kn za kapu u Benkovcu. Nisam je još puno nosila, ali nekako smatram da će kvalitetom biti vrlo slična onoj od 129kn iz navedenih dućana.

Jer sve te kape, a i druge krpice naše svagdašnje dolaze uglavnom iz jedne i jedine, velebne Kine. Pa koja je razlika, pitam se, kad ih svejedno šivaju kineskinje. Možda ove imaju bolju i ljepšu tvornicu šta ih skuplje prodaju, a bojim se i pomisliti kako izgleda tvornica u kojoj se šivaju kape čija je završna cijena 5 kn. Ok, jasno mi je da postoji popust na količinu, i da ovaj što ih prodaje po 5 je vjerojatno sam uzeo pun kontejner tih kapa iz Kine i da ih je možda dobio za 1kn pa opet zaradio peterostruko. Ali svejedno meni tu nešto smrdi, a nije moja kapa, fala Bogu. Moja kapa od 5 kn ima sasvim pristojan miris, odnosno nema miris. Uzela sam i mužu jednu, a poslije mi je bilo žao što nisam cijelu obitelj, užu i širu, opremila tim čudesnim kapama za 5kn. Jer da im nije reč, nitko ne bi ni pomislio da je ispod 100 kn. A ljubav prema kapama djelimo svi u obitelji.

I tako volim biti u lovu na niske cijene, popuste i akcije gdje stvari nikako ne izgledaju ni sniženo ni poniženo. Ali svi smo mi takvi. Svi redom priznaju da kupuju samo na akciji. Međutim i to je sport za dobrostojeće. Jer jedino ako imaš sve, možeš si priuštit kupovinu na akciji. Ako ti nešto fali, e onda ćeš to brate platit po punoj cijeni. Jer ti treba, odmah i sad. Nemaš vremena za akciju. E i to je još jedan problem.. S vremenom dođeš do toga da nemaš vremena za akciju, al mislim na pravu akciju.. među plahticama sa akcije:) No to je posve druga tema. To nije primarna tema ovog blogića. Može biti sekundarna naravno, al primarna je moda. Moja prva, velika ljubav. U životu možeš imati nekoliko velikih ljubavi i strasti i nisu nužno sve vezane za frajere. Tako je meni moda.

Moda i stil. Glupo je samo slijediti modu, moraš imat i svoj stil. Evo što moja šestogodišnjakinja kaže o tome.

Jer kad imaš svoj stil, moda nije toliko bitna. A i da bi slijepo pratio modu, moraš imat gomilu para. Vazda za nove kolekcije, koje su najskuplje, a ne nužno i najljepše. Šta fali sniženjima i outletima. Npr.

meni se čini ništa, iako potajno priželjkujem i išćekujem dan kad ću nešto kupit iz nove kolekcije po najpunijoj cijeni, ali za sad mi se to ipak čini kao bacanje novaca, kad možeš 5 sniženih stvari kupit za cijenu jedne iz nove kolekcije. Ali ima i to svoje nedostatke jer ti je onda prekrcan ormar.

A ironija je u tome što imaš svu tu finu robicu, ali uz troje djece, i ne puno prilika da je obućeš:(. Muž već godinama obećava neko kazalište, ali sad će evo skoro 9 g. da smo zajedno i još nam cipelice nisu zajedno ušle u Šibensko kazalište. Uglavnom se šećemo po plažama i kavama u tenisicama. Pa mi je puna kuća svakakvih tenisica. Više ne znam di bi s njima, jer kao kupuješ ono što ti treba. A meni trebaju tenisice.

I sad mi trebaju još jedne nove. Po mogućnosti crne Air Maxice i po mogućnosti na 50%:)

I tako ta djeca gnjave..ponekad jedva čekaš da ih se rješiš..da pođu na spavanje, da pođu u vrtić, na nečiji rođendan..bilo gdje, samo da ih negdje otpratiš. Nije to zločesto, to je tako, a roditelji koji kažu da nije, naravno lažu. Lažu sigurno. Ne kaže se badava da roditelji najviše vole svoju djecu kad spavaju. Evo moja sad spavaju, a do prije 5 min su mi skakali po glavi.

I to baš kad ja hoću nešto napravit samo za sebe dolete. Muž može satima sjedit na kompu i neće mu postaviti ni najmanje pitanjce, a kad mama sjedne za komp e onda se hoće gledat nešto na you tubu, printat bojanke i slične p.m. Međutim, iako volimo kad negdje odu, najviše volimo kad se vrate pa onaj zagrljaj koji te obori s nogu. Doslovno.

Moja starija je sad pošla u školu.

Mlađa u vrtić. Veselje. Pa može se reći da ujutro nekako imam malo vremena za sebe i za shoping naravno.